Aditivna proizvodnja nam omogućuje da objekte koje smo dizajnirali u softveru i pohranili na računalu - odnosno njihov 3D oblik - prenesemo ("prevedemo", izvršimo migraciju) u pojedinačne slojeve koji zajednički tvore fizičku manifestaciju istog.

​

Drugim riječima, finalni je proizvod objekt koji držimo u svojim rukama. Do njega dolazimo putem procesa 3D printa koji nanosi (različiti) materijal sloj-po-sloj. Neovisno radi li se o šalici ili kući 1:1 veličine, proces započinje od temeljnog (prvog) sloja i gradi se "prema gore" - novim slojevima - sve do punog profila objekta.

​

3D printeri nanose slojeve materijala na nekoliko načina: spajanjem tekućih polimera uporabom lasera, kreiranjem putem malenih granuliranih čestica laserom ili tekućim vezivanjem materijala, ili istiskivanjem rastopljenih materijala na isti način kako se pasta za zube nanosi na četkicu.