LET'S SPEAK 3D PRINTING!
Uvodno o 3D Print
Tehnologijama
U ovome se poglavlju bavimo istraživanjem korištenih tehnologija 3D printa. Neovisno govorimo li o aditivnoj proizvodnji, brzoj izradi prototipova, 3D printu, ili primjerice izravnoj digitalnoj izradi, radi se o istom procesu: prevođenju 3D dizajna pohranjenog u računalu - u niz tankih slojeva - i konačno proizvodnji stvarnih, fizičkih objekata putem 3D printera.
Izdvojili smo slijedeće 3D print tehnologije
3D PRINT TEHNOLOGIJE
Na početak stranice
Započeti ćemo sa istraživanjima temeljnih formi aditivne proizvodnje. Kako bismo "preveli" 3D virtualne modele u one stvarne, 3D printeri traže konkretne koordinate svakog detalja objekta koji stvaraju (printaju).
Drugim riječima - pošto se radi o printanju u tri dimenzije - 3D printeri trebaju dobiti konkretne X,Y i Z koordinate, gdje onda utiskuju materijal izrade konačnog objekta.
Izumitelj prvog tipa aditivne proizvodnje je Charles W. Hull, te ju je nazvao "stereolitografijom." Iz navedene riječi dolazi STL vrsta datoteke, koju je g. Hull izumio krajem 1980-tih.
Fused deposition modeling
(FDM) jest tehnologija aditivne proizvodnje (AM) koja se obično koristi za modeliranje, izradu prototipova, te primjenu u proizvodnji. To je jedna od tehnika korištena za 3D printanje. Razvio ju je S. Scott Crump u kasnim 1980-tim, te je komercijalizirana u 1990.
Nastanak 3D print
tehnologije
